Alen Drljević predstavio je film „Fahrudin“, ostvarenje koje se snažno oslanja na srebreničko iskustvo i ljudske sudbine obilježene najtežim stranicama naše povijesti. Film kroz intimnu priču otvara bolne teme prošlosti, sjećanja i posljedica genocida u Srebrenici, a u središtu mu je čovjekova sudbina kao polazište za širi razgovor o pamćenju i suočavanju s onim što je ostalo iza tragedije.
Najava filma naglašava da „Fahrudin“ ne pristupa Srebrenici tek kao povijesnoj temi, nego kao iskustvu koje se prenosi kroz osobnu priču. Upravo takav pristup daje filmu emotivnu težinu: umjesto udaljenog prikaza, publika dobiva fokus na pojedinca i na ono što sjećanje znači u svakodnevnom životu, obitelji i zajednici. U takvom okviru, priča ne ostaje vezana samo uz događaj, nego i uz trajne posljedice koje on ostavlja.
Drljevićev film podsjeća na važnost da se o Srebrenici govori i da se ona ne prepusti zaboravu. U poruci koju nosi „Fahrudin“ središnje mjesto zauzima sjećanje, ali i potreba da se prošlost ne promatra tek kao završeno poglavlje, nego kao dio identiteta i kolektivne odgovornosti. Zbog toga film dobiva i šire značenje od samog umjetničkog projekta: on je i podsjetnik na to koliko je važno čuvati priče koje su obilježile generacije.
U javnom predstavljanju takvih filmova uvijek je vidljivo koliko snažno umjetnost može otvoriti prostor za razgovor o temama koje ostaju teške, ali nužne. „Fahrudin“ se upravo zato izdvaja kao naslov koji ne traži da se tragedija zaboravi, nego da se suočavanje s njom nastavi kroz priču, likove i emociju. Alen Drljević tako donosi film koji srebreničko iskustvo stavlja u središte i podsjeća da je pamćenje dio kulture, ali i dio odgovornosti prema onima koji su stradali.