Večera preko podjele: klima, grafovi i pitanje azila

Martyn, 44, iz Sheffielda, i Alan, 62, iz Cleethorpesa, sjeli su za isti stol u okviru rubrike o susretu ljudi različitih političkih uvjerenja. Razgovor je počeo na temi globalnog zagrijavanja, a završio na pitanju azila i kontrole granica, uz dojam da se barem u jednom dijelu večeri razgovor vodio mirnije nego što bi se moglo očekivati.

Martyn radi kao IT stručnjak i solutions architect. U prošlosti je, kako navodi, prilično dosljedno glasao za laburiste, a sada će pogledati tko ima veće šanse između Liberalnih demokrata i Zelenih. Alan je polu-umirovljen nakon karijere u građevini, a cijeli je život bio konzervativni glasač; član je bio do posljednjih izbora. Sada misli da je Reform najizgledniji da potakne rast gospodarstva. Uz političke razlike, obojicu su predstavili i kroz osobne crtice: Martyn je prošle godine prvi u svojoj dobnoj kategoriji završio orijentacijsko natjecanje, iako je tada bio jedini sudionik u toj kategoriji, dok Alan ima snažnu vezu sa skijanjem, posebno kroz Rossendale Special Ski Club za osobe s posebnim potrebama. On i supruga sponzoriraju skijaše koji sudjeluju na Specijalnoj olimpijadi.

Na pitanje o klimi, stavovi su im se brzo razišli. Alan je rekao da čita izvještaje s obje strane i da postoje znanstvenici koji tvrde da CO2 raste, ali da to nije problem. Naveo je i da, prema njegovu pogledu, u posljednjih deset godina globalno nije bilo više uragana nego u prethodnih deset godina, iako neki mogu biti jači. Dodao je i da mu se ne čini uvjerljivim zaključak da će se problem riješiti tako da se plaća više novca, uz pitanje kako kupnja električnog automobila s velikim ugljičnim otiskom može zaustaviti zagrijavanje.

Martyn je rekao da je prilično ekološki orijentiran i da smatra kako je klimatska promjena definitivno čovjekov proizvod i da je stvarna. Alanov pogled opisao je kao svjetonazor u kojem je riječ “samo” o ugljičnom dioksidu te o prirodnim promjenama koje Zemlja ionako prolazi. Kako bi potkrijepio svoj stav, izvadio je telefon i pokazao jednostavan grafikon. Alan je na to rekao da voli graf, ali da želi vidjeti dokaze, primjerice gdje kiselinska kiša uništava usjeve. Martyn je priznao da je razgovor u tom trenutku bio i zabavan, premda je rekao da i sam ima grafove na telefonu, ali ih neće vaditi.

Nakon klime razgovor je prešao na migracije i azil. Alan je rekao da ga je zasmetao pristup Ed Milibanda nultim emisijama i da vidi problem u naglasku na provedbi. Kad je riječ o migracijama, smatra da se u Britaniju u 18 mjeseci stiglo 70.000 ljudi koje je nazvao ilegalnima, i to usporedio s veličinom Grimsbyja. Martyn nije dijelio taj dojam i istaknuo je da su putovi za azil vrlo ograničeni te da ljudi često moraju fizički biti na području Ujedinjene Kraljevine da bi podnijeli zahtjev. Rekao je i da ljudi koji dolaze bježe iz vrlo teških situacija i traže sigurnost. Alan je pritom rekao da nema problem s imigracijom, ali da je nužna kontrola granica, dok je Martyn napomenuo da mu je čak i ideja o mjestima diljem svijeta na kojima bi se moglo tražiti azil djelovala prihvatljivo.

Na kraju su se dotaknuli i prijedloga da se za trajni ostanak u zemlji treba tražiti britansko državljanstvo. Alanu se ta ideja sviđa jer, kako kaže, daje osjećaj identiteta. Martyn se s time nije složio i rekao je da ne vidi zašto bi ljudi morali mijenjati nacionalnost te da bi prisiljavanje na britanski identitet bilo pomalo okrutno. Unatoč razlikama, večera je završila bez sukoba: Alan i Martyn su otišli u posljednji pravi pub u Cleethorpesu na još nekoliko piva, a Martyn je iduće jutro, kako je rekao, dočekao poprilično teški mamurluk.