U BiH se i dalje rade praznik, prekovremeni i bolovanje bez pune zaštite

Međunarodni praznik rada u Bosni i Hercegovini i ove je godine obilježen 1. i 2. svibnja, ali tekst objavljen na Vrisak.info podsjeća da za mnoge radnike to nije značilo stvarni predah od posla ni punu zaštitu zakonskih prava. U prvom planu su i dalje bolovanje, prekovremeni rad i plaće koje, prema navodima iz teksta, često ne prate osnovne životne troškove.

U objavi se navodi da radnici u privatnom sektoru nerijetko rade i tijekom praznika, iako prema zakonu imaju pravo na uvećanu plaću ili drugi slobodan dan, ovisno o kolektivnom ugovoru. Kao jedan od ključnih problema ističe se i praksa neplaćenih ili nepriznatih prekovremenih sati, pri čemu zaposleni, osobito oni s nesigurnim ugovorima, često ne prijavljuju nepravilnosti zbog straha od gubitka posla.

Posebno je izdvojena situacija s bolovanjem. U tekstu se navodi da mnogi radnici tvrde kako im se otvoreno ili prešutno sugerira da ne koriste to pravo ni kada su ozbiljno bolesni, a u nekim slučajevima bolovanje ostaje neplaćeno ili se plaća umanjuje pod obrazloženjem poslovnih potreba. Takva praksa, piše portal, pogoduje dodatnom pritisku na radnike i dodatno opterećuje one koji su već u slabijem položaju na tržištu rada.

U nastavku se navode i zakonske promjene u Republici Srpskoj. Vlada RS-a utvrdila je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju po hitnom postupku, kojim se povećava broj dana koje roditelji mogu koristiti za odsutnost s posla u slučaju bolesti djeteta. Za djecu do 15 godina taj bi se broj povećao s 15 na 30 dana, a za stariju od 15 godina sa 7 na 14 dana.

Za Federaciju BiH tekst navodi da radnik ima pravo na bolovanje po osnovi njege djeteta do četiri mjeseca u godini za dijete mlađe od 15 godina, odnosno do dva mjeseca ako je dijete starije od 14 godina. Istodobno se podsjeća i na položaj radnika s minimalnom plaćom, za koje se tvrdi da im primanja često ne pokrivaju osnovne troškove stanovanja, hrane i režija, zbog čega dodatni rad postaje nužnost. Tekst zaključuje da je 1. svibnja, uz simboliku praznika rada, i podsjetnik na to da borba za radnička prava nije završena.