Šta se događa s digitalnim nalozima nakon smrti i zašto lozinke nisu dovoljne

Većina ljudi unaprijed razmišlja o fizičkoj imovini i nasljeđivanju, ali mnogo rjeđe o digitalnim nalozima i podacima koji danas čine veliki dio svakodnevice. Fotografije, e-mailovi, dokumenti, društvene mreže, kriptovalute i drugi sadržaji mogu ostati zaključani i onda kada porodica zna gdje se nalaze. Problem nije samo u tome što postoji lozinka, nego i u tome što pristup nalogu često ograničavaju pravila kompanija, zakoni o privatnosti i dodatne sigurnosne mjere.

Lozinka sama po sebi ne rješava sve. Ako je račun zaštićen biometrijom ili dvostepenom autentifikacijom, osoba koja pokušava pristupiti može biti zaustavljena već na prvom koraku. U nekim slučajevima ni poznavanje korisničkog imena i šifre ne znači da postoji pravo na korištenje naloga. Velike tehnološke kompanije zato imaju posebne procedure za slučaj smrti korisnika ili njegove nesposobnosti, a među njima su Google, Apple i Meta, koji nude različite opcije za određivanje osobe s određenom ulogom nakon smrti korisnika.

Međutim, ta rješenja nisu potpuna. Kod pojedinih servisa osoba kojoj je povjeren pristup mora imati vlastiti račun, dok porodica prvo mora obavijestiti kompaniju da je korisnik preminuo. Otvara se i pitanje kako kompanija uopće potvrđuje takvu okolnost. Dodatnu komplikaciju može stvoriti način na koji je nalog otvoren: ako osoba nije koristila pravo ime ili tačan datum rođenja, dokazivanje vlasništva može postati znatno teže. Još osjetljiviji su nalozi s privatnom komunikacijom, jer e-mailovi i privatne poruke nisu isto što i fizička pošta koju je moguće jednostavno preuzeti.

U Sjedinjenim Američkim Državama ovo je posebno uređeno zakonima saveznih država, koje pokušavaju uskladiti pravo porodice da upravlja imovinom s pravom preminule osobe na privatnost. Ipak, pristup samom sadržaju poruka i drugih podataka može zahtijevati izričito odobrenje koje je osoba ostavila za života. Zato se razlikuje pravo da se nalog ugasi od prava da se preuzme njegov sadržaj. Ta razlika je važna i kada porodica pokušava doći do fotografija, važnih dokumenata ili digitalne imovine koja je ostala iza preminule osobe.

Ljudi ponekad pokušavaju sami urediti digitalno nasljeđe. Neko ostavi popis naloga i lozinki, neko koristi opciju nasljeđivanja u menadžeru lozinki, a neko napravi lokalnu kopiju najvažnijih fotografija i dokumenata. To može pomoći, ali nije potpuno sigurno rješenje. Poseban problem predstavljaju sistemi za dvostepenu autentifikaciju: ako je aplikacija za potvrdu prijave zaštićena biometrijom, osoba koja ima korisničko ime i lozinku i dalje može ostati bez mogućnosti prijave. U opisanom testu digitalnog nasljeđa upravo je takva prepreka zaustavila postupak, iako su potrebni podaci bili preuzeti iz menadžera lozinki.

Sličan problem postoji i s kriptovalutama. Ako se novac nalazi u privatnom novčaniku, a nitko osim vlasnika nema pristup ključu, sredstva mogu ostati nedostupna. Kada je kriptovaluta kod treće strane, primjerice na burzi ili drugom servisu, situacija može biti drugačija jer kompanija primjenjuje vlastite procedure. Digitalna imovina pritom ne mora biti novac: profili na društvenim mrežama mogu imati poslovnu vrijednost, fotografije mogu biti neprocjenjive obitelji, a e-mail može sadržavati dokumente potrebne za rješavanje drugih pitanja.

Zbog toga se kao najjednostavnije rješenje navodi da se unaprijed napiše plan digitalnog nasljeđa. U njemu bi trebalo navesti koje digitalne naloge i vrste imovine osoba ima, kome ih želi povjeriti i što ta osoba treba učiniti s njima. Za važne naloge treba provjeriti i koje opcije za nasljeđivanje ili kontakt nakon smrti već nudi sam servis. Lozinke i druge pristupne podatke ne treba stavljati izravno u testament, posebno zato što takav dokument može biti dostupan drugim ljudima. Mnogo je sigurnije odvojeno urediti gdje se podaci nalaze i tko im može pristupiti.

Plan treba i redovito ažurirati, jer novi telefon, novi e-mail, promijenjena lozinka, novi nalog ili dodatna digitalna imovina mogu učiniti stari popis beskorisnim. Digitalno nasljeđe više nije tema samo za tehnološke entuzijaste. Za mnoge ljude upravo su online nalozi mjesto na kojem se danas nalaze najvažnije fotografije, dokumenti, uspomene i dio imovine. Ako se ništa ne planira unaprijed, obitelj nakon smrti može dobiti znatno teži zadatak nego što bi očekivala.