U zadarsku crkvicu staru više od 11 vijekova ulazi se kroz kafić

U samom centru Zadra nalazi se jedan od neobičnijih povijesnih lokaliteta u Hrvatskoj: crkvica Svetog Lovre, do koje se danas može doći jedino prolaskom kroz kafe-bar Lovre. Taj spoj ugostiteljskog prostora i kulturnog spomenika godinama privlači pažnju posjetilaca, a prizor u kojem se iza šanka otvara ulaz u prostor star više od 11 stoljeća mnogima ostaje u sjećanju.

Kafe-bar po kojem je crkvica dobila i ime smatra se jednim od zadarskih ugostiteljskih klasika. Prema iskustvima posjetilaca, dovoljno je zamoliti uposlenike da bi se ušlo u crkvicu, pa ovaj neobični pristup nije prepreka nego dio doživljaja. Upravo zbog toga mnogi prvo uđu u lokal, a tek potom otkriju da se iza svakodnevne gradske scene krije vrijedan spomenik predromaničke arhitekture.

Crkvica Svetog Lovre jedan je od najznačajnijih spomenika predromaničke arhitekture u Dalmaciji i predmet je brojnih stručnih i naučnih istraživanja. Arheološka istraživanja provedena su 1948., 1956. i 1983. godine, a ovom građevinom detaljno se bavio i historičar umjetnosti Ivo Petricioli. Istraživanja su otkrila zanimljiv detalj: iako na prvi pogled djeluje kao trobrodna građevina, način na koji su izvedeni svodovi pokazuje da su je graditelji zamislili kao jednobrodnu crkvu s kupolom.

Riječ je o malom, ali pažljivo projektovanom zdanju čiju unutrašnjost čine masivni kameni zidovi i svodovi koji su odoljeli razaranjima, prenamjenama i stoljećima tijekom kojih je izgubila izvornu sakralnu namjenu. Godine 1988. crkvica je restaurisana i konzervirana, nakon čega je povremeno služila i kao izložbeni prostor, pa nije riječ samo o arheološkoj zanimljivosti nego i o mjestu koje je kroz vrijeme dobivalo nove uloge.

Zanimljivo je i da se manje zvono na Gradskoj straži u Zadru, koje označava četvrtine sata, povezuje upravo s ovom crkvicom. Prema dostupnim podacima, kafe-bar Lovre kroz koji se ulazi u crkvicu jedan je od najstarijih ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj, a kafana istog imena na Narodnom trgu postojala je još 1730. godine. Prilikom posljednje obnove objekta uređenje je rađeno u suradnji s konzervatorima kako bi se sačuvala historijska vrijednost lokaliteta, što ovaj zadarski kutak čini zanimljivim spojem svakodnevice i baštine.