Mostar je ponovno u središtu rasprave o izbornim pravilima, nakon podsjećanja da je 2020. dogovorom HDZ-a i SDA i potpisivanjem Mostarskog sporazuma otklonjen dio spornih odredbi mostarskog statuta i Izbornog zakona, ali ne i drugi dio sporazuma koji se odnosio na legitimno predstavljanje.
Grad Mostar uz Distrikt Brčko ostaje jedinstven slučaj u BiH jer jedini od svih gradova i općina ima posebna izborna pravila propisana izravno Izbornim zakonom. Ta pravila uključuju gradske izborne jedinice, minimalne i maksimalne kvote za konstitutivne narode, vitalni nacionalni interes te neizravni izbor gradonačelnika. U isto vrijeme, bošnjačka politika protivi se takvim mehanizmima na razini Federacije i države, dok se u Mostaru, prema ocjeni sugovornika, oni sve više zloupotrebljavaju.
Slaven Zeljko, sudionik Mostarskog sporazuma iz 2020. godine, rekao je za RTV HB da je tada ostvaren važan politički pomak, ali da je nakon toga trebalo ići dalje i mijenjati i preostali dio Izbornog zakona. Podsjetio je da su rokovi za takve izmjene bili jasno definirani, no taj dio dogovora nije proveden.
Posebna izborna pravila za Mostar još je 2004. nametnuo tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown. Statut je kasnije srušen na Ustavnom sudu BiH nakon apelacije hrvatskih predstavnika, a Mostar nakon toga 12 godina nije imao izbore. Upravo zato je, prema Zeljku, dogovor iz 2020. označio važan trenutak u kojem su ponovno uspostavljeni izbori u gradu.
HRS-ov vijećnik Slaven Bevanda ocijenio je da problem nije samo u posebnom statusu Mostara, nego i u tome što takva rješenja nisu primijenjena u drugim nacionalno podijeljenim sredinama te u načinu upravljanja gradom. Kao primjer je naveo Brčko Distrikt, a potom i potrebu za rješenjima koja bi vrijedila na razini Federacije BiH i cijele države.
U raspravi se otvorilo i pitanje kvota u Gradskom vijeću Mostara. Minimalna kvota iznosi četiri vijećnika od ukupno 35, dok je maksimalna kvota postavljena na 15 vijećnika po narodu. Zeljko je rekao da ta ograničenja utječu na raspodjelu mandata i da je u ovom trenutku popunjena kvota Hrvata, dok Bošnjaci i Klub Srba nisu do kraja popunjeni. Bevanda je, pak, upozorio i na pitanje proporcionalne zastupljenosti u institucijama i javnim poduzećima, spominjući Konjic i Travnik kao primjere sredina u kojima bi, kako je rekao, ustavne odredbe o proporcionalnosti trebale biti primijenjene.
Na kraju rasprave poručeno je da primjer Mostara pokazuje koliko su izborna pravila i mehanizmi zaštite konstitutivnih naroda i dalje otvoreno političko pitanje u BiH, a sljedeći konkretan korak ostaje provedba preostalog dijela mostarskog dogovora o legitimnom predstavljanju.
Vezane vijesti
