Institucije Bosne i Hercegovine godinama više ističu poreske dužnike nego kompanije koje uredno izmiruju obaveze, što je u poslovnoj javnosti potaknulo pitanje zašto ne postoji službena bijela lista poreskih obveznika. U praksi se, kako se navodi, redovno objavljuju liste najvećih poreskih dužnika, dok su uspješna preduzeća i njihovi rezultati gotovo nevidljivi.
Takav pristup, prema navodima, ostavlja po strani kompanije koje godinama uredno plaćaju poreze, zapošljavaju radnike, investiraju i pune budžete iz kojih se finansiraju plate, penzije, škole i bolnice. U isto vrijeme, javnost lakše dolazi do podataka o dugovima nego o firmama koje su među najvećim poreskim platišama.
Kao primjer drugačijeg modela navodi se Crna Gora, gdje Poreska uprava objavljuje i Crnu listu poreskih dužnika i Bijelu listu poreskih obveznika. U tom okviru se ističe i predstavljanje kompanija okupljenih u Savjetu stranih investitora Crne Gore, koje su navele da zajedno čine oko 23 posto crnogorskog BDP-a, ostvarile su više od 202 milijuna eura dobiti, uplatile 72 milijuna eura poreza i zapošljavaju oko 5.700 radnika.
U BiH se, kako je ocijenjeno, i dalje njeguje kultura crnih lista. Posebno se problematizira to što određena preduzeća godinama vraćaju stari dug, ali i dalje ostaju označena kao poreski dužnici, dok se istovremeno na listama iz godine u godinu pojavljuju ista preduzeća s historijskim obavezama. Time se, navodi se, manje vidi nastanak novih poreskih dužnika.
U takvom okviru Bijela lista se predstavlja kao mogući alat za javno prepoznavanje odgovornog poslovanja. Za kompanije bi to, kako se navodi, bilo priznanje za transparentnost i uredno poslovanje, a za poslovne partnere, banke, investitore i dobavljače dodatna potvrda stabilnosti. U završnici se poručuje da javnost ima pravo znati ko ne izvršava zakonske obaveze, ali jednako tako i ko ih uredno izvršava.