Bijeli peškiri s vremenom često izgube prvobitnu boju, dobiju žućkaste tragove i počnu zadržavati neugodan miris vlage, čak i kada se redovno peru. Problem nije uvijek u samom pranju, nego u naslagama koje ostaju u vlaknima: deterdžent, masnoće s kože i kamenac iz tvrde vode mogu se s vremenom nakupiti i učiniti tkaninu sivom i teškom za osvježavanje.
U takvim slučajevima rješenje ne mora biti u skupim izbjeljivačima ni agresivnoj hemiji koja može oštetiti pamuk. Spominje se jednostavan postupak koji za cilj ima dubinsko čišćenje bijelog veša, a posebno peškira koji su izgubili svježinu. Jedan od razloga zbog kojih peškir može imati neugodan miris jeste i pretjerana upotreba omekšivača, jer on na tkanini ostavlja tanki sloj koji otežava potpuno ispiranje ostataka prljavštine i deterdženta.
Za ovaj tretman potrebna su samo tri sastojka. Sve se pomiješa u većoj kanti dok se senf ne rastopi, a peškiri se zatim potapaju tako da budu potpuno prekriveni vodom. U tom rastvoru treba da odstoje 10 do 12 sati, pa je najlakše postupak uraditi navečer i ostaviti ih preko noći. Ujutro se prvo ispiru hladnom, a zatim toplom vodom, nakon čega slijedi standardno pranje u mašini, ali bez omekšivača.
Ovaj postupak je namijenjen prvenstveno pamučnim i lanenim tkaninama. Ne preporučuje se za osjetljive materijale poput vune, svile i nekih vrsta mikrofibera, jer visoka temperatura može promijeniti njihovu strukturu. Kod peškira koji zadržavaju vlagu posebno u manjim kupatilima sa slabijom ventilacijom, redovito dubinsko čišćenje može pomoći da se tkanina brže suši i lakše otpušta vlagu.
Dovoljno je raditi ga povremeno, jednom mjesečno ili svaka dva mjeseca, kako bi bijeli peškiri ostali svježi i mekani. Uz redovno pranje i izbjegavanje prevelike količine omekšivača, peškiri mogu duže zadržati izgled i osjećaj novog materijala, a posebno je korisno paziti da se nakon korištenja dobro osuše.
Vezane vijesti
