SAD i EU preko leđa BiH: raste napetost oko izbora u OHR-u

Bosna i Hercegovina je na putu prema članstvu u Europskoj uniji, ali Sjedinjene Američke Države i dalje ostaju najvažniji saveznik, dok se u isto vrijeme otvara novo pitanje oko odnosa Washingtona i Bruxellesa prema BiH. Kako navodi Avaz, vršitelj dužnosti do odluke PIC-a bit će dosadašnji zamjenik Christiana Schmidta, Amerikanac Louis Crishock, a dosadašnja nepisana praksa bila je da Europljanin bude na čelu OHR-a, dok zamjenika postavlja SAD.

Prema ocjenama koje se već čuju, Crishock, iskusni američki diplomat, tu dužnost neće napustiti tako brzo. U isto vrijeme, visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas tokom posjete BiH poručila je da je EU odlučna pronaći snažnog kandidata, ali je navela da se još radi na izboru jednog između “mnogo dobrih kandidata”. Taj proces, kako je predstavljeno, pokazuje evropsku neodlučnost i neslogu.

Ismail Ćidić, stručnjak za vanjsku politiku i međunarodne odnose iz Washingtona, za Avaz je kazao da BiH nikada nije profitirala od transatlantskih raskola, bez obzira na to koliko oni na prvi pogled izgledali jednostavno ili kompleksno. Ocijenio je i da je zabrinjavajuće što se određene evropske države pokušavaju suprotstaviti SAD-u preko leđa BiH, jer su, kako je rekao, duže vrijeme frustrirane odlukama Trumpove administracije, od carina preko NATO-a do Grenlanda i sličnih pitanja.

Ćidić je upozorio i na najave iz State Departmenta da bi SAD mogle preispitati svoju ulogu u međunarodnom prisustvu u BiH, upravo zbog evropske neodlučnosti u vezi s izborom novog visokog predstavnika. Naveo je i da RS koristi lobističke firme u Washingtonu kao vanjskopolitički alat, iako po Ustavu nema nadležnosti da ih koristi na takav način. Dodao je da RS u lobističke aktivnosti ulaže više nego neke od najbogatijih svjetskih kompanija.

Prema njegovim riječima, RS lobističkim kanalima popunjava vakuum koji ostavljaju zvaničnici BiH, ali BiH i dalje ima mnogo više toga da ponudi i više adresa kojima se može obratiti. Istaknuo je i da je BiH nedovoljno prisutna u Washingtonu te da nije dovoljno vanjsku politiku 21. stoljeća voditi metodama iz 19. stoljeća. Također je rekao da nije dovoljno imati diplomatsko predstavništvo i povremene radne sastanke, nego da predstavnici BiH još imaju dovoljno vrata na koja mogu pokucati, ali da to često ne rade kada i kako bi trebali.