Dva srpnja 1991. Zagreb je postao jedno od središta rata koji se iz Slovenije prelijevao na Hrvatsku. Pred vojarnom „Maršal Tito”, poznatom kao „Maršalka”, građani, policija, ZNG i pripadnici Narodne zaštite stali su pred oklopna vozila JNA, dok su se po Novom Zagrebu širile slike tenkova u plamenu.
U koloni koja je tada krenula iz vojarne bilo je i sedam tenkova upućenih prema Sloveniji kao pojačanje snagama JNA u napadu na tu tek proglašenu samostalnu republiku. Istodobno, u Zagrebu su Most mladosti i Most slobode bili pod posebnim nadzorom, a postavljene su i zapreke te kamioni i cisterne, u očekivanju najgoreg scenarija.
Tijekom sukoba građani su bacali molotovljeve koktele na tenkove, a vojnici iz oklopnih transportera otvorili su vatru na civile. Toga je dana poginuo Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva JNA u Zagrebu. Ranjen je još devet civila i dva pripadnika ZNG-a.
U sukobu su poginuli i pripadnici JNA, a više je osoba ranjeno. Dio izvora navodi da su neposredno poginula dvojica ročnika JNA, dok se u nekim kronologijama spominje i treći vojnik koji je kasnije preminuo od posljedica ranjavanja.
Nakon prolaska dijela kolone prema zapadu, oklopnjaci su oštetili i vozila na području Jastrebarskog. Istoga dana rat u Sloveniji bio je na vrhuncu, dok su se u Hrvatskoj sukobi tek širili, osobito na Baniji i u istočnoj Slavoniji. Događaji u Zagrebu 2. srpnja bili su znak da se politička kriza pretvorila u otvorenu vojnu prijetnju glavnom gradu Hrvatske.